25. 05. 2020
Mirsada Advijaj, romska aktivistkinja godinama angažovana na različitim projektima za unapređenje položaja romsko-egipćanske populacije (RE) i njihovog što efikasnijeg uključivanja u crnogorsko društvo, u vrijeme pandemije koronavirusa u Crnoj Gori, iskoristila je čak i svoj hobi –šivenje, da bi pomogla RE zajednici.
Advijaj je u protekla dva mjeseca u jednom kutku svoje spavaće sobe šila maske za višekratnu upotrebu, prvo za RE u Nikšiću u koordinaciji sa mladim aktivistom Nardyem Ahmetovićem iz Centra za afirmaciju romsko-egipćanske populacije (CAREP) koji je istovremeno i volonter Crvenog krsta.
Nakon što je sašila i podijelila maske u Nikišiću, na red je došla Podgorica, gdje joj je u nabavci materijala za šivenje maski pomagao Help, u okviru naše kampanje pružanja urgentne pomoći za RE populaciju, koju je finansirala njemačka vlada.
Kako nam je rekla u razgovoru, svoju staru Bagat mašinu koju je dobila od sestre i na kojoj je sebi, rodbini, prijateljima i komšijama znala ponekad nešto popraviti, prepraviti, podrubiti ili skratiti u protekla je tri mjeseca intenezivno iskoristila za šivenje maski koje su sa pandemijom koronavirusa iznenada postale jedan od nekoliko najtraženijih proizvoda na svijetu. Maske je bilo prvo gotovo nemoguće naći da bi potom njihova cijena počela da raste –što ih je za RE populaciju, koja je i u Crnoj Gori kao i svugdje ranjiva kategorija i inače u teškom socijlno-ekonomskom polažaju, učinilo praktično nedostupnim.
„Kada je bila ona nestašica maski na početku, ja sam maksimalno poštujući mjere koje je propisalo Nacionalno koordinaciono tijelo (NKT), u rijetkim, zaista rijetkim prilikama kada sam u tom periodu izlazila iz kuće, prvo sašila sebi masku da bih s vremena na vrijeme mogla otići do prodavnice u nabavku. Istovremeno sam se tih dana čula sa Nardyiem Ahmetovićem i razlogovarali smo upravo o tome, da se ljudi muče i ja sam mu rekla da sama sebi šijem pa me on upitao da li bih sašila 50-tak maski za njih u Nikšiću, što bi im bilo i te kako važno budući ih u tom trenutku nije bilo. Ja sam imala nešto svojih materijala i tako sam počela“.
Kako se pročulo da Mirsada Avdijaj šije i donira maske, sve je više bilo molbi upućenih na njenu adresu ovdje iz njene okoline.
„Onda su i ovdje u mom komšiluku kao i na širem područuju Zabjela počeli da se raspituju da li bih i njima mogla da sašijem maske. Iskoristaila sam sav materijal koji sam imala kod kuće, a onda sam odlučila da moram pomoći i RE ovdje u Podgorici, budući sam lokalni medijator Centra za civilne incijatave iz Niksića. Bilo mi je nelogično da ne pomognem i zajednici ovdje u Podgorici, i onda sam se obratila vašem medijatoru Ibrahimu Tatariju, sa upitom može li mi pomoći sa nabavkom materijala jer sam sve što sam imala svojih neupotrijebljenih materijala već iskoristila i tako ste vi iz Help-a uskočili i pomogli mi sa nabavkom materijala za šivenje“.
Upravo u monmentu kada smo je posjetili, gospođa Avdijaj je imala spremo za podjelu više 150 maski za višekratanu upotrebu (koje se mogu prati i peglati), spakovanih u po tri u kesice za podjelu na Koniku gdje dominantno živi RE populacija u Podgorici.
„Moram vam reći da od kada su mjere NKT popustile ja sam par puta već odlazila na Konik gdje je ljudima trebala pomoć i samonicijativno sam podijelila po par maski tom prilikom. Ljudi su me naravno salijetali sa pitanjima ‘ima li još i kada ćemo i mi dobiti’. Stoga smo odlučili da je bolje da napravimo veći broj i da ih sve odjednom podijelimo, da se ljudi ne bi ljutili što je neko dobio a neko ne“.
U protekla skoro tri mjeseca maske je šila sama, jer je kako kaže najsigurnija da će sve ispasti kako treba, što je donekle usporavalo imajući u vidu i neke druge obaveze. Iako je šivenje naučila još u djetinjstvu od svoje majke, a kasnije prošla je kurs, nikada nije razmišjala da se ozbiljno bavi tim poslom. I sada je to samo hobi koji se pokazao kao vrlo koristan u ovim neočekivanim okolnostima.
„Ja nijesam neka ekstra šnajderica, ali ima dosta stvari koje umjem da radim, a ovo je bilo prilično jednostavno i pokazalo se vrlo korisno u ovom trenutku. Osim toga da budem iskrena izrada maski mi je prekratila ovo neprekidno sjeđenje u kući za vrijeme oštrih COVID-19 mjera, jer ne zam šta bih drugo radila u tom periodu. Ovo je bila korisna razonoda na koju me Nardy inspirisao “, kaže Mirsada Avdijaj.
Njen primarni posao je rad kao medijator i povjerljivo lice za prava i inkluziju Roma i Egipćana, Centra za romske incijative iz Nikšića, a ranije je radila i u vrtiću kao asistent za prevazilaženje jezičke barijere predškolske djece. Svojoj zajednici pomaže u rješavanju problema u zdravstvu, obrazovanju, te sprečavanju ranih ugovorenih brakova i nasilja u porodici.
„Ali ja mogu reći da mi u opisu posla RE medijatora i povjerljivog lica za inkluziju spada sve, jer imate puno ljudi kojima treba različita vrsta pomoći : imate ljude kao što je sada bio slučaj kojima treba pomoć za popunjavanje molbe za jednokratnu novečanu pomoć, prikupljanje dokumenta i vađenje radne knjižice, pomoć ka preovodilac zbog jezičke barijere, stoga je moja obasta rada prilično široka. Ili bolje rečeno – tu sam da im pružim pomoć za sve, onoliko koliko sam u mogućnosti“.
Svoj volonsterski civilni angažaman počela je davno, zajedno sa svojom pijateljicom Behijom Ramović, koja sada radi u vladinom tijelu za borbu protiv trgovine ljudima. Polazeći brojne seminare, radionce i obuku sa njom uvidjela je da može biti od koristi svojoj zajednici. Na osnovu sopstvenog iskustva aktivitste kaže, da iako još puno toga treba uraditi uočljiv je napredak u inkluziji RE populacije.
„Prvo i najavažnije što se popravilo je temeljno pitanje obrazovanja. Primjera radi 2012. sam radeći na jednom projektu imala ogroman broj djece koji nijesu prolazlli pripremu za upis u školu, veliki broj njih sam tada imala za upis, danas već za takvim projektima nema potrebe jer je praktično svako dijete upisano u vrtić i upisano u školu. Kako sam ja i asistent za jezk, primjera radi ranije je bio ogroman broj djece koji nije govorio crnogorski jezik već sam im asistirala u obdaništu kao prevodilac sa albanskog na crnogorski i obratno, danas zahvaljući inkluziji praktično sva djeca govore crnogorski. Osim toga i institucije su sada oznatno otvorenije za pružanje pomoći nego što su ranije bile “.
Ono što je prema riječima Avdijaj ključno za budućnost je insistirati i raditi na tome da romsko-egipćanska djeca ne ostanu samo na osnovnom obrazovanju, već da nastave školovanje, što je malo veći izazov.
„Vrlo je važno da djeca ne ostaju samo na osnovnom obrazovanju, već da nastave u srednju školu i dalje time će im se otvoriti i druga vrata i šanse za zapošljavanje van dosadašnjih ustaljenih kalupa.Osim toga mislim da je važno, jako važno da sami RE shvate da imaju prava kao svi ostali i da ih traže, da ne misle da im neko nešto poklanja već da ostavaruju svoja osonovna prava kao i svi ostali. Ljudi iz RE populacije često nijesu svjesni koja sve prava imaju garantova ustavom i zakonima pa se stoga često i ne bore za njih.“
Na kraju smo se opet vratili, šivenju maski.
Gospođa Avdijaj kaže da je spremna da nastavi šivenje, ali smo svi skupa izrazili nadu da više neće biti potebno. Za sada i dalje šije u boji u kojoj su najtraženije, neutralnoj boji leda, ali se nada da će na tome i završiti i da mogućeg drugog talasa pandemije neće biti.
No maske su i dalje jako tražene, jer, iako su mjere NKT protiv širenja pandemije koronavirusa popustile, građani su u svim zatvorenim prostorima obavezni da nose maske.
Dan kasnije sa našim medijatorima Ibrahimom Tatarijem i Dijamatnom Pajazitajem, gospođa Avdijaj je dijelila makse građanima Konika.
Mirsada Avdijaj je izrađivala maske za višekratnu uopotrebu u okviru Help-ovog programa pomoći i podrške za romsko-egipćansku populaciju (RE) u Crnoj Gori, posebno pogođenoj pandemijom COVID-19.
Biljana Jovićević
HELP sprovodi hitnu pomoć zbog pandemije koronavirusa u okviru projekta koji finansira Njemačka vlada: „Podrška socio-ekonomskoj stabilnosti u regionu Zapadnog Balkana 2019-2020.“
