28.02.2020
Medijatori Help-a, Dijamant Pajazitaj i Ibrahim Tatari već dvije godine pomažu Ganimete Beganaj, 42- godišnjoj majci dva odrasla mladića da postane hranitelj jednoj djevojčici iz Doma za djecu bez roditeljskoj staranja u Bijeloj.
Gospođa Beganaj kaže da zbog zdravstvenih problema, nije mogla da ima više djece, a da je oduvijek željela da ima ćerku. Ideju da postane hranitelj dobila je od svoje dvije prijateljice koje su ranije postale hraniteljke djece iz Bijele i koje su jako srećne kao i ta djeca.
„Vidjela sam kod mojih prijateljica, da se njihova djeca dobro slažu sa hraniteljskom djecom, da nema razlike među njima, pa sam i ja poželja da postanem hranitelj, jer sam oduvijek željela ćerku, a doktori su mi zabranili zbog zdravlja da ostajem u drugom stanju“.
Prvi zahjev za starateljstvo naši medijatori Dijamant i Ibrahim, u ime gospođe Beganaj podnijeli su u januaru 2018. Kaže da im je izuzetno zahvalna jer su joj pomagali tokom cijelog procesa, budući da je ona završila samo dva razreda osnovne škole.
„Znam da čitam i pišem, ali sam završila samo dva razreda osnovne škole, a procedura nije nimalo jednostavna“.
Ibrahim i Dijamant pomažu kaže ne samo u ovome već, kako kaže, što god ih zamoli. Kada im se obratila i pitala ih da li bi mogla da se prijavi za hranitelja, prvo su provjerili da li ispunjava sve zakonske uslove, a nakon toga krenuli u opsežnu proceduru prikupljanja svih potrebnih dokumenata za podnošenje zahtjeva.
Sakupiti dokumentarciju podrazumijevalo je obići brojne institucije i šaltere i dobiti brojne potvrde od Osnovnog i Višeg suda, ljekara, do sakupljanja osnovnih ličnih dokumenta iz brojnih matičnih službi.
Kada su dokumenta objedinjena i predata i potvrđeno im da je eve validno, rečeno im je da će im se javiti.
„Prvi put su me posjetili jedno jutro iznenada bez najave. Ja sam bila malo iscrpljena jer prethodno cijelu noć nijesam spavala jer me kičma boljela. Izvinila sam im se, oni su rekli nema veze, samo smo hjeli da vidimo stanje na terenu, pitali su me da li tu živim, pogledali po stanu, uzeli podatke o meni i mojoj porodici. Nijesu se dugo zadržali pet do dest minuta. Rekli su javićemo vam se , ali nijesu“, kaže Beganaj.
Pošto nikakvu povratnu informaciju nije dobila više od šest mjeseci od posjete, Dijamant i Ibarhim su otišli da saznaju o čemu se radi. U Centru za socijalni rad su nakon provjere utvrdili da niko nije prezeo slučaj gospođe Beganaj, a da je validnost dokumenata u međuvremenu zastarjela.
Dokumenta za ove vrste slučajeva ne smiju biti starija više od šest mjeseci, zbog čega su naši medijatori sa Ganimete Beganaj ponovo započeli proces prikupljanja dokumentacije za podnošenje novog zahtjeva.
Dijamant koji je Help-ov medijator upravo za socijalnu zaštitu i pomoć, ovoga je puta bio uporniji i češćim propitivanjem kod nadležnih za slučaj gospođe Beganaj uspio je slučaj ubaciti u proceduru.
Njegova upornost se isplatila pa je porodica Beganaj nedavno ponovo imala posjetu službenika Centra za socijalni rad, koji su opet došli da provjere situaciju na terenu.
Gospođa Beganaj im je predočila da je sve spremno za prihvatanje novog člana porodice, kojem se svi raduju, iako imaju mali stan.
„Ovdje ima 38 kvardrata, ali imamo sobu koja bi bila samo njena. Moj stariji sin je već otišao od kuće, ovdje je samo mlađi i nas dvoje. Suprug ima redovna primanja, a i ja prodajem na pijaci. Kada su dolazili ja sam im pokazala sobu da bi se uvjerili da je sve spremno. Rekla sam im da omah mogu kupiti krevetić ako je potrebno. Oni su rekli da sačekam i objasnili mi procedure, između ostalog i to da prvo slijedi odluka da li ili ne prihvataju naš zatjev, pa potom ako ga prihvate moj suprug i ja bi trebali ići na obuku. Ja sam rekla da sam potpuno spremna za punu brigu o njoj, sve joj sama mogu kupiti i obezbijediti, školovati je i podizati. Znam da nije lako, ali se ne plašim, ja sam već podigla dvoje djece, a svi su spremni da pomognu. Ja bih učinila sve da ona ima sve što djetetu treba i da joj ništa ne fali.“
I tako sada sa nestrpljenjem, zebnjom ali i nadom čeka odluka da li Ganimete Beganaj može postati hraniteljka.
Kada smo je posjetili, sa gospođom Beganaj, koja od 2005. živi u socijalnom stanu na Koniku u Podgorici, koje je gradio Help, je bio i sin koji je takođe rekao da je dovijek želio da ima sestru i da se nadaju i raduju novom članu familije.
Porodica Beganaj sa velikom nadom očekuje nastavak procesa koji bi trebao da se okonča tako što će njihova porodica u skoroj budućnosti imati još jednog, najmlađeg člana o kome bi se svi brinuli.
Na pitanje u vezi sa preferencijama uzrasta djeteta, Ganimete Beganaj kaže da je najvažnije da konačno dobije tako dugo željenu djevojčicu, ali priznaje da bi joj draže bilo da je što mlađa, da bi je oni podigli i da ih ona, kada napuni 18 godina i postane punoljetna, ne bi napustila, već ostala sa njima kao sa svojom porodicom.
„Nema veze to ali bi bilo lijepo da je mlađa…da ima dvije, tri godine da bi znala da smo je mi podigli i da bude sa nama tu, zauvijek“.
Na pitanje da li možda već imaju spremno ime, ako bi bila u pitanju beba, gospođa Beganaj kaže:
„Naravno kao i sve ostalo. Bože zdravlja zvaće se po baki , po moj majci Ziza.“
Naši medijatori Dijamant i Ibrahim nastavljaju rad na posredovanju i asistenciji Ganimeti Beganaj u pokušaju da postane hranitelj djevojčice iz Doma za nezbrinutu djecu.
Program za medijatore RE populacije je dio Help-ovog regionalnog projekta „Podrška socijalno ekonomskoj stabilnosti regiona Zapadnog Balkana 2019-2020“, koji finansira Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke.
Biljana Jovićević
