24.02.2020
“Tokom radne posjete Njemačkoj i tamošnjim zatvorima uočio sam jednu važnu razliku u odnosu na nas, a tiče se terminologije. U Njemačkoj naime pitaju zatvorenika ‘koliko si odradio’ za razliku od nas gdje pitamo ‘koliko si odležao,’” ispričao nam je pomoćnik direktora Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) u Spužu, Kemal Zoronjić, kada smo ih posjetili ovih dana.
Zvuči tako odgovarajuće i definišuće- i za radne Njemce, i za neradne Crnogorce.
No, kako smo saznali, tokom posjete UKIS-u, što je novi naziv zatvora u Spužu, koji se još nije odomaćio, koliko smo mogli primjetiti ni kod zaposlenih, a ni kod nas građana, jer ga i dalje najčešće zovemo višedecnijskom poznatom kraticom ZIKS, radi se na tome da se u najvećem crnogorskom zatvoru samo ne “odleži” kazna. I na tome, a simbolika je uočljiva, UIKS radi u saradnji sa njemačkom humanitranom organizacijom Help, uz finansijsku podršku njemačke Vlade.
Zoronjić kaže, da osim sa Help-om dobro sarađuju i sa njemačkom saveznom pokrajinom Bavarskom u sklopu koje je i obišao nekoliko njemačkih zatvora.
“Upravo sa njemačkim ekspertima iz zatvorskog tehničko-ekonomskog sektora smo definisali kako da povećamo proizvodnju u UIKS-u i broj upošljenih zatvorenika i ta dinamika se uz pomoć Help-a realizuje zaista uspješno. Prvo smo prepoznali koji su to prioriteti, pa smo te prioritete skupa poređali i krenuli u realizaciju”.
Help u saradnji sa upravom UIKS-a radi na osnaživanju postojećih radnih resursa u zatvoru u Spužu u cilju stvaranja boljih uslova za život zatvorenika, ali i rada na njihovoj budućoj resocijalizaciji.
Milan Tomić, direktor UIKS-a, posebeno je zadovoljan ili bolje reći oduševljen, građevinskom mašinom, takozvanom „kombinirkom“ (rovokopač i bager). U šali kaže „mašina se ne gasi a i ne zna što je sve čeka“.
„Mi ćemo tu mašinu da ‘nagrdimo’ u pozitivnom smislu naravno, jer je, od kako je ušla ovdje, ne gasimo. Mašina se pokazala odličnom“.
Riječ je o mašini koju je među ostalom opremom, Help donirao Upravi za izvršenje krivičnih sankcija (UKIS) u okviru projekta „Podrška socio-ekonomskoj stabilnosti u regionu Zapadnog Balkana 2019-2020”, što finasira njemačka Vlada.
Direktor Tomić kaže da su do sada, za sve radove u zatvorskom bloku, morali da angažuju privatnike i da su oni naravno sve to uredno plaćali, ali da sada dosta toga proizvode za svoje potrebe, a nadaju se da će u perspektivi moći i nešto da prodaju. Među ostalim i betonske blokove, i to zahvaljući još jednoj Help-ovoj donaciji -liniji za proizvodnju blokova, koju zovu “blokara”.
Mašina proizvodi betonske blokove i dnevno za jednu smjenu, koliko zatvorenici rade, proizvedu 500 do 600 blokova. Naravno, napominju, izrada betonskih blokova zavisi i od vremenskih uslova, jer oni moraju da se suše. Pomoćnik direktora Zoronjić podsjeća da se sa početkom proizvodnje blokova prošle godine malo kasnilo, prvo zbog velikih vrućina, a potom zbog kišnog perioda, ali je sada u punom pogonu.
Upravo na dan naše posjete, sopstvenim su blokovima proširivali parking, a kada smo posjetili mjesto izrade blokova, oko 10 sati izjutra, na “radnoj pisti” su se, kako svjedoče naše fotografije, mogli vidjeti novoproizvedeni blokovi.
“Blokara proizvodi blokove samo za nas, za sada, ali u budućnosti planiramo da idemo i sa prodajom”.
Sama “pista” za rad linije za proizvodnju blokova koštala je UIKS je 10 hiljada eura.
Saznali smo da su u toku planovi za izgradnju četiri objekta unutar UIKS-a: bolnica, prijavnica, multifunkcionalni objekat, za obrazovanje, kulturu i religijske potrebe zatvorenika, kao i zatvor otvorenog tipa, za najmanje zakonske prijestupnike, ljude koji će praktično samo prenoćiti u zatvoru.
Prilično veliki obim radova za koje će sada moći upotrijebiti i sopstvene resurse, što naravno znači i uštedu. Osim toga, oni sami planiraju potpunu obnovu ograde oko cijelog kompleksa, sa betonom i žicom.
Help je takođe među različitom opremom UIKS-u donirao i traktor sa hidrauličnom rukom i dodatkom za utovar stajnjaka. Uskoro se nadaju i početku proizvodnje čelične žice.
Od traktora, preko građevinskih mašina, kuhinje do radionica
Osim za građevinske radove, Help je pomogo rekonstrukciju pilićarnika na poljoprivrednom imanju koje takođe posjeduje UIKS. Imaju sopstvenu proizvodnju jaja za njihove potrebe prehrane, i to po najvišim stanadrdima, a viškove plasiraju na tržište, preko jedne firme sa kojom su sklopili ugovor.
“Mi jedini u Crnoj Gori zahvaljući saradnji sa Help-om, imamo takozvanu podnu proizvodnju jaja i to po najvišim standardima. Naša cijena jaja je 12 centi po komadu, a u skladu sa kretanjima na tržištu i imajući u vidu kvalitet i standarde koje primjenjujemo, moguće je i da ćemo je povećati”.
Ukupno imaju tri jata, a u planu je i četvrto, jaja su njihov za sada glavni izvor prihoda, iako imaju razvijene i ostale djelatnosti, kako poljoprivredne (posjeduju još i farmu svinja i goveda) tako i bravarske, stolarske, mehaničarske.
“Mi smo prošle godine od svega imali sopstvenog prihoda oko 130 .000 eura”.
Na moju konstataciju “super” gospodin Tomić kaže:
“Nije, meni je to malo. Možemo i više”… potom dodaje: “Nijesu ovo neke velike pare, ali nam znače i trudimo se da to povećamo, a to se može pažljivim i strateškim planiranjem, kao što radimo u saradnji sa Help-om. Sve što smo dobili zahvaljući Help-u su stvari koje su se pokazale izuzetno, izuzetno korisne, i bager i mašina i sve ostalo. Sve je upošljeno i sve radi, čak i više od trenutnih mogućnosti, kako kaže načelnik uprave za rad, Saša Tmušić, koji me često podsjeti da nijesmo građevinsko preduzeće, a ja odgovaram -bićemo …”.
Pojasnio je da nije sav navedeni prihod od sopstvene proizvodnje, već i od usluga koje pružaju, primjera radi sudovima ili omogućavanja zatvorenicima posjete privatnim ljekarima, ali primarni cilj je sopstvenom proizvodnjom na njihovom poljoprivredno industrijskom kompleksu povećati prihode, što je praksa i drugdje.
Tomić računa na to da će linija za poizvodnju blokova u budućnosti proizvoditi i više, kada se svi radnici/zatvorenici izvješte za rad na njoj. Intenezivno rade na tome da se uravnoteži kvalitet i postignu još viši standardi što će im, uvjeren je, omogućiti lakši izlazak na tržište sa konkurentnim proizvodom.
Tu je i drvopređivaštvo i jedan od njihovih čuvenih proizvoda, tipični crnogorski “stolovači”, drveni sto sa stolicama i “tronošci”, mada uvijek imaju kupaca i za ostale drvene proizvode – odnosno umjetnine. Oni se, pošto trenutno imaju samo jednog talentovanog umjetnika za rezbarenje drveta ne zadržavaju, često su unaprijed naručeni i prodati.
Takođe u bliskoj budućnosti planiraju da počnu sa proizvodnjom čelične žice visokog kvaliteta za različite vrste namjena. Primjera radi, samo prošle godine su za sopstvene potrebe potrošili blizu 20 hiljada eura za čeličnu mrežu, ove će morati i više. Sve to će u prerspektivi biti njihov proizvod i nova ušteda, a nadaju se i moguća zarada.
Sa druge strane uštede im omogućavaju da kupe neke druge neophodne stvari za koje nema para u budžetu predviđenom za njihovo fiansiranje.
Osim toga neprocjenjivo je važno što zahvaljući upravo Help-u a preko saradnje sa ZOPT-u (Centar za obrazovanje i trening ) zatvorenici u Spužu sada prolaze stručnu obuku, nakon koje dobijaju sertifikate, koji im u životu nakon zatvora mogu biti od velike koristi za resocijalizaciju.
Kako kaže direktor Milan Tomić, mediji uvijek bilježe sve negativne aspekte i dešavanja u zatvoru, ali ne i onaj dio važan, pozitivan aspekt njihovog rada na resocijalizaciji ljudi, što je nešto, u šta posljednjih godina puno ulažu.
“Upravo je to ono na čemu se bazira i zbog čega mi se dopada naša sardanja sa Help-om. To je kombinacija našeg tehničkog opremanja i osposobljavanja, a istovremno i angažovanje zatvorenika, što nam je na kraju ipak glavni cilj- a to je da oni dobiju zvanični sertifikat od licenciranog provajdera Ministarstva obrazovanja, i osposobe se da rade tražena zanimanja koja su, kad izađu vani potrebna i deficitarna, poput kuvara, pomoćnika kuvara, rasadničara, stolara, bravara i tako dalje”.
Samo u saradanji sa Help-om, u toku ovog projekta, 19 zatvorenika je prošlo stručnu obuku i dobilo stručne sertifikate znanja i sposobnosti. Kupljena je i odgovarajuća oprema, od traktora do mašina i alata za radionice, na čijem se opremanju radi.
Uz svu opremu koju Help, uz finansijsku podršku njemačke vlade donira, obavezno se vezuje i obučavnje i osposobljavanje ljudi da rade na njoj, a njima za budućnost ostaju sertifikati stručnosti. Primjera radi kuhinja, mašinobravarska i stolarska radionica, tehnički zadovoljavaju uslove za obuke.
Tomić kaže da je njemu lično bilo neizmjerno dragocjena posjeta u dvije zatvorske ustanove u Srbiji, koje mu je organizovao Help, a tokom kojih su se bazirali upravo na upoznavanju sa njihovim resursima i načinom rada u oblastima o kojima govorimo.
“Imao sam u tom periodu puno obaveza i posjetu smo morali svesti na minum, ali bih se, kao što sam odmah rekao Dženanu (Dženan Demić, kolega zadužen za obuku i zapošljavanje u Help-u) pokajao da nijesam otišao. Tamo smo vidjeli za nas puno korisnih stvari- vrlo, vrlo korisnih. Vidjeli smo i šta odmah možemo primjeniti ovdje, kao primjera radi sopstvenu proizvodnju čelične žice. Sama linija za proizvodnju čelične žice košta onoliko koliko smo mi samo u prošloj godini platitili za naše potrebe. ”
Na pitanje imaju li zatvorenici motivacije da se uključe u rad i obuku, posebno imajući u vidu predrasudu ili ne, da su “Crnogorci lijen narod”, i direktor Tomić i pomoćnik Zoronjić, te načelnik Nikola Tanasilović su odgovorili identično:
“Ne” te pojasnili da im to donosi višestruku korist.
Rad kao psihoterpija i ulaganje u život izvan zatvorskih zidina
“Rade i dobijaju platu za taj rad, a samim ti i imaju šansu da napreduju u grupama koje mi ovdje imamo, odnosno da pređu u povoljniju grupu, tako da su vrlo, vrlo inspirisani za to. Na primjer, nijesam ja bio direktno, ali to vam može reći Kemal, kada su dodjeljivani sertifikati nakon obuke, cijeli događaj je protekao vrlo emotivno. Ipak su ti ljudi ovdje zapošljeni, potom prolaze stručnu obuku koja im kada izađu odavde otvara vrata da nastave život. Dakle ne samo da znaju da rade, već dobijaju i praksu i ‘ćagu’ (arhaični izraz za potvrdu/sertifikat) koja sve to potvrđuje i stoga su vrlo zainteresovani da rade. Mi na mjesečnom nivou imamo preko 300 zaposlenih osuđenika, i radno angažovanih kroz različite radionice. U nekim situacijima imamo i manjka ljudi, jer primjera radi, za građevinske poslove ipak ne možemo angažovati ljude koji nijesu stručni za takve poslove, ali naš cilj je da ih što više radno angažujemo ”.
Načelnik Nikola Tanasilović kaže da je svaki treći zatvorenik radno anagažovan i u zatvorenom i u poluotvorenom dijelu, i da je taj broj uduplan u odnosu na 2017. Nekada je bilo 12 posto zatvorenika koji su radili, a Tanasilović dodaje da je njegovo dugodišnje iskustvo pokazalo da radno anagažovanje višestruko motiviše, posebeno ljude koji provedu dugo vremena- jednu trećinu kazne, u zatvorenom dijelu. Preko radnog angažovanja otvara im se mogućnost da prije izađu u poluzatvoreni sistem gdje imaju druge pogodnosti.
Pomoćnik direktora Kemal Zoronjić je pak ukazao na još jedan, posebno važan segmenat radnog angažovanja zatvorenika- ljudi, koji dobar dio svog života provode iza zatvorskih zidina.
“Najveći motiv zatvorenika kada je u pitanju rad je što to predstavlja i jedan vid psihoterapije. Znači ljudima koji su čitavo vrijeme zatvoreni u prostoru vrlo teško i sporo prolazi vrijeme i oni traže da rade. Na taj im način brže prolaze dani, misli su im skoncentrisane na neke druge stvari i upravo ta radno- okupaciona terapija je izuzetno poželjna i sa naše strane i sa njihove strane, da bi lakše podnosili zatvorske uslove, koji nijesu, da kažem, ni najmanje lagani. Jer čovjek u zatvoru ima ograničnu slobodu, a to je nešto što nema cijenu. Prema tome, puno je tu faktora, koji kad se skupe daju pozitivan rezultat. Kada zatvorenici rade mnogo su manji problemi unutra, poslije rada ljudi se vrate u sobu umorni, istuširaju se i odmaraju na razlicite načine, nemaju protrebe za izazivanjem problema. Dok, kad ljudi ništa ne rade u zatvorenom prostoru puni su negativne energije i počnu da izazivaju probleme. Tako da je obostrani interes da oni rade da bi, što se kaže, ‘imali mir u kući’”.
Planirano je, najavljuje, povećanje uposlenosti zatvorenika, stavljanjem u funkciju farme goveda, gdje će im trebati još oko 10 ljudi, a planirano je i pojačanje proizvodnje blokova, gdje će im trebati još šest do 10 zatvorenika.
Uz ostalo je u planu, uz postojeći plastenik dobijn od Helpa, da brzo podignu još jedna za proizvodnju cvijeća, gdje će im takođe trebati još radnika, te sopstvena proizvodnja luka i krompira za njihove potrebe. Imaju dva traktora, plugove za oranje.
Iz upravnih zgrada, obije bogato dekorisane radovima zatvorenika, stolovačima, slikama i sklupturama u drvetu, sa načelnicima Tanasilovićem i Tmušićem smo obišli radni dio zatvora u Spužu i imali prilike da porazgovaramo sa nekim od radnika- zatvorenika koji su prošli Help-ovu obuku i dobili sertifikate sa stručnim zvanjima.
Tomo Milačić sa kolegama u stolarskoj radionici, radi na izradi, uz jaja, napopulranijeg proizvoda koji izlazi iz UIKS-a – stolovačima i škanjevima (mala tronožna stolica). Milačić kaže da je po struci zdravstveni radnik i da je stolarstvo njegovo novo, drugo stručno zanimanje, koje je dobio zahvaljući Help-u.
“Radio sam u zdravstvu godinama i igrom slučaja evo već osam godina prihvatio sam se i ovoga i sad sam prošao i Help-ovu obuku i dobio sertifikat”.
Sa blagom ironijom u glasu dodaje:
“Nema, sad sam pun diploma, i samo još posao treba da nađem… ali biće i to”.
Ozbiljnim glasom potom je objasnio:
“Zatvor kao institucija je jedan mali grad, gdje dnevno 24 sata živi hiljadu ljudi –zatvorenika. Ti ljudi žive u nekim prostorijama. To su mali stanovi, male sobe gdje ima razne infarstrukture, kuhinje, kupatila sa električnim priključima. Za održavanje svega toga treba i eletričara i stolara i vodoinstalatera, svih zanatskih djelatnosti. Tako da nam uvijek treba i alata i stručne obuke, jer ljudi dolaze i odlaze. Fluktacija zatvorenika je velika i podrška poput ove, koju nam je omogućio Help je nužna, pozitivna i jako dobra. Tako da ljudi koji mogu i koji hoće i koji se zalažu, mogu da ostvare mogućnost da kada izađu imaju ili zanimaciju ili zarađuju za život od toga”.
Na naše pitanje da li on po izlasku namjerava da se vrati svom prvom poslu u zdravstvu ili novom umjeću, o kojem kako kaže, “sama djela govore” odgovara “vidjeće”.
“Od koristi mi je što imam sertifikat, ako odlučim moći ću da se priključim nekoj stolarskoj firmi ili eventualno imam i svoju -to je pod broj jedan. Zašto da ne i mala stolarska radnja?”
“Jer osim stolava, stolovača, škanjeva, radimo dosta sa pločastim materijalom uključujući i kuhinje, vrata, prozore. Ovdje u zatvoru uređujemo naš prostor, mada veći dio posla čine i popravke i reparature”.
Kako kaže, u svakom slučaju imaju dosta posla koji im pomaže “da potroše vrijeme, ali konstruktivno i korisno.”
“Da se na neki način odužimo i nama samima i društvu. Jer mi smo neki grešnici, pa eto, da se na neki način odužimo radom- koliko možemo. A to nam, kao što rekoh, valja i kad izađemo. A bilo bi dobro kada bi nas motivisali da ovaj rad recimo utiče i na neke uslovne otpuste. Mi po zakonu imamo platu, trećinu minimalne cijene rada, oko 72-3 eura. Ali to je samo bakšiš u odnosu na to što neki od nas ovdje rade, mada je skoro sve ovdje u stolarskoj radionici timski rad. ”
Pozdravljajući se sa Tomom Milačićem, napomenuo nam je da je za njih jako važan rad Help-a i da bi bilo dobro da nastavimo.
“Mali grad” od 1000 i nešto ljudi hrani se na jednom mjestu
Obišli smo stoga i kuhinju u čijem je opremanju sudjelovao Help.Tamo smo razgovarali sa M.M koji služi dugodišnju zatvorsku kaznu, više od deset godina i ima još par koje treba da “odradi”. I M. M je kao izuzetno nadaren za kuvanje prošao obuku Help-a i dobio sertifikat za pomoćnika kuvara, što smatra dragocjenim ulaganjem u sopstvenu budućnost. On u kuhinji sa ostalima ispunjava njemačke radne standarde.
“Mi svakog dana u sedmici, ovdje od 7 sati do 2 pripremimo tri puna obroka za preko 1000 ljudi, plus nekoliko stotina sendiviča za radno angažovane osuđenike i sve zaposlene u UIKS-u. To je zaista veliki obim posla, ali ja ga lično vrlo rado radim, pet dana u sedmici, “ kaže nam M.M sa širokim osmjehom.
“Ja već dvije godine radim ovdje u kuhinji, prošao sam Help-ovu dragocjenu obuku, volim ovaj posao, zanimljiv je i kreativan što mi se posebno dopada. Ovdje sam puno toga naučio i volio bih unaprijediti svoje zvanje u status kuvara jer mislim da to mogu da budem”.
Budući je zatvor specifičan zatvoreni sistem, to je za sada malo teže izvodljivo, jer mu se recimo rad ne priznaje kao staž, iako je obim posla u zatvorskoj kuhinji ogroman.
“Bilo gdje da se zaposlite ne biste imali ovoliki obim posla u kuhinji koji mi ovdje imamo, spremamo hranu za 1300 ljudi u svakoj smjeni, svakog dana, 365 dana u godini. Jelovnik, određuje nutricionista na sedmičnom nivou. Izbor hrane je prilagođen svima: ja sam primjera radi na dijetalnoj ishrani i takvih je mnogo, potom imate ljude sa specifičnim režimom ishrane zbog raznih bolesti, potom vodimo računa o vjerskim potrebama u ishrani, i sve to na dnevnoj bazi. Imamo nutricioniste koji stalno dorađuju naš jelovnik koliko mogu, a svakog jutra ukoliko postoji neki specifičan zahtjev ili neki novi zatvorenik, dobijem instrukcije za spremanje u skladu sa tim. Ukupno kuhinju na čelu sa glavnim kuvarom opslužuje od 15 do 20 ljudi. Za svaki od režima ishrane priprema sa sedam do deset vrsta raznih jela”.
Za sada od sopstvenih proizvoda osim jaja imaju, ali ne još dovoljnu količinu, svinjskog i goveđeg mesa.
Glavni kuvar je licenciran za sprovođenje obuka što otvara mogućnost da se lakše i brže, svi koji to žele obučavaju za zvanje pomoćnika kuvara. Načelnik Aleksandar Tmušić nam je pojasnio da svakoga dana u smjeni imaju nutricionistu, šefa kuhinje i dva kuvara, a da su sve ostalo kuhinjsko osoblje zatvorenici.
Zakon je, kako nam je pojasnio, prepoznao takozvani sistem otvorenog zatvora, ali još nije realizovan. Sa takvim sistemom bi i mogućnost sticanja većeg nivoa iskustva u kuvarskom poslu, prije svega što se tiče raznovrsnosti kuvanja, bila podignuta na veći nivo. Mada je nivo vještina, zbog obima posla koji se obavlja u zatvorskoj kuhinji mnogo iznad nivoa diplome pomoćnog kuvara koji ovdje steknu, konstatuje Tmušić.
Do tada, kako nam je rekao M.M, za učenje novih recepata, jela i “malih tajni velikih majstora kuhinje” kako je bio moto nekad popularne reklame, preostaje im TV, gdje prate i domaće i strane kuvare.
“Nije mi teško, ja to zaista volim, ja naveče često u našem boravku spremam po nešto dodatno, uživam u tome zaista. U slobodno vrijeme isprobavam nove recepte. Osim toga, prija, kada mi kolege zatvorenici pohvale određena jela, kada sve pojedu i pitaju kad će biti ponovo to jelo.”
M.M kaže da su po završetku stručne obuke i svečane dodjele sertifikata upravo oni, sami diplomci pripremili cijeli gozbu za tu priliku, uključujući i kolače.
I kao zatvorenik i kao pomoćni kuvar kvalifikovan je da kaže da se nivo kvaliteta hrane u zatvoru značajno poboljšao, ali da i dalje, kao omiljeno jelo većine zatvorenika pod broj jedan ostaje “zatvorski pasulj” koji je pandan takozvanom “vojničkom pasulju”. Tajna ukusa je, pojašnajava, u velikoj količini koja se kuva.
Na kraju i direktor Milan Tomić i njegov pomoćnik Kemal Zoronjić su insistirali da naglasimo, da su posebno zahvalni našem kolegi Dženanu Demiću, kojem “nije bilo teško da bezbroj puta” dođe do njih, obiđe sve potencijalne resurse i detaljno sa upravom razmotri šta je najpotrebnije i koji je najefiksniji način na koji im se može sveobuhvatno pomoći. Naravno, kako kažu, “znamo da iza Dženana stoje Klaus (Mock regionalni koordinaror Help-a), Help i njemačka Vlada i nadamo se nastavku saradnje, jer je to u našem interesu”.
I po reakciji zatvorenika M. M koji je prošao obuku pomoćnika kuvara, a koji očigledno uživa u tom poslu, i već ima ideju da bismo mu mogli pomoći u obuci za osmišljavanje biznis plana ( a to bi kaže značilo i drugim zatvorenicima), što bi mu kaže “bila odskočna daska” po izlasku za par godina, jer bi “zajedno sa suprugom koja već radi u ugostiteljstvu mogli razmišljati da nešto otvore”, u UKIS-u se nadaju nastavku saradnje sa Help-om.
Da ubuduće postanu visokoproduktivno preduzeće.
U 2018. Help je uz finasijsku podršku njemačke Vlade UIKS-u donirao opremu i obuku u vrijednosti 66.878 Eura, a u 2019. godini 52.246 Eura. Polovinu investirane sume osiguralo je crnogorsko Ministarstvo pravde, preko Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS).
Program pomoći Upravi za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) je dio Help-ovog regionalnog projekta „Podrška socijalno ekonomskoj stabilnosti regiona Zapadnog Balkana 2019-2020“, koji finansira njemačka Vlada.
Biljana Jovićević
