11. 06. 2020
Klaster ICT Cortex ponudio je do sada najbolji model koji povezuje obrazovanje i privredu u Crnoj Gori. Naime u okviru projekta “Reconomy” koji podržava Vlade Švedske, a koju Help implementira u saradanji sa Helvetasom (Helvetas Swiss Intercooperation) ICT Cortex je pokrenuo praksu za 28 učenika III razreda Srednje elektrotehničke škole „Vaso Aligrudić“ zahvaljući kojoj, ovi mladi budući IT stručnjaci, imaju priliku da se upoznaju sa najmodernijim tehnološkim programima i vježbaju namjodernije IT alate.
Valentina Beg Deljanin, rukovoditeljica sektora za obrazovanje u ICT Cortex-u nam je pojasnila:
“Đaci na praksi ovdje rade u laravelu da bi pripremili prototip online biblioteke i bazu podataka, oni u stvari rade ‘backend’ dio za tu aplikaciju u laravelu. A laravel je nešto što je na tržištu jako traženo to je ‘php framework’ i što je dodana vrijednost na sve. Podijeli smo inače ovaj zadatak u sedam interacija prema agilnoj metodologiji i stavili ih na softver ‘jira’ – riječ je o softveru koji se koristi u agilnoj metologiji za planiranje zadataka i za scrum medotologiju”, navodi Beg Deljanin, dodajući:
“Oni su dobili sedam sprintova te interacije – to su etape zadatka i to što moraju napraviti u sedam sedmica je podijeljno u etape. Svi timovi to prate i u zavisnosti od pojedinaca, i đaka i mentora, koji su više manje svi vrhunski, ono što rade na kraju će prezentirati i pokazati koliko su radili, znali i naučili. Ono što su već znali su učvrstili, a ono što nijesu znali su naučili i to je veoma zanimljivo za gledati. To je paralelan proces, ja ih sve patim od početka i onda gledam kako različiti timovi na različitim stvarima požure, na nekim drugim uspore. Potencijalno se može dogoditi da sve aplikacije, ako svi to budu savršeno napravili, budu potpuno jednake” navodi naša sagovornica.
Zadak treba da odrade u okviru od sedam sedmica od 29. aprila do 12. juna. U nedjelju 13. juna je prezenatcija urađenih rješenja. Za đake su, prema riječima Beg Deljanin, priredili nagrade jer su podijelili zadatak po verzijama i po težini.
“Ide se od višoj prema nižoj –vezija jedan je najlakša, verzija pet je najkompleksniji dio, a mi očekujemo da će svi završiti do verzije tri, što je prilično dobro u tako kratkom roku, a za najbolji tim smo predvidjeli da dobiju Arduino pack za roboktiku, a svi koji uspiju završiti verziju tri dobiće još jedan paket učenja (learning package) – što je paket kurseva, koje onda dalje mogu učiti i kad ih uspješno završe, to je prva faza”.
Klaster ICT Cortex ima planove da naredne godine radi drugu fazu za mobilnu aplikaciju, jer je ovdje riječ o web aplikaciji.
“I po završetku sljedeće prakse, kao i po završetku srednje škole i paketa učenja, dobiće priliku da ih Cortex fondacija stipendira za upis na neki od crnogorskih univerziteta iz oblasti IT-ja”.
Odabir kanadidata prema riječima Beg Deljanin urađen je u saradnji sa profesorima Srednje škole “Vaso Aligrudić“, jer je to sada dio njihove formalne nastave i obaveznog curriculum-a.
“Uvedena je praktična nastava kao obavezan dio školske nastave i onda smo mi u stvari u saradnji sa profesorima dali đacima jedan mali uvodni kurs kao dodatni -van njihovih regularnih obaveza, koji ih je pripremio na ono što će sad raditi. Za selekciju smo se oslonili na profesore, jer želimo pokazati da ta sinergija školstva i privrede može iznjedriti kvalitetan kadar i da je to ta karika koja nedostaje na tržištu. Jer je odavno primijećen izraziti deficit obučene radne snage”.
Valentina Bed Deljanin kaže da što se tiče mladih, za ovaj sektor, ne nedostaje interesa za uključivanje u ovakve i slične projekte. Ovi đaci su pokazali motiviranost jer su prije dolaska u kompanije već mnogo toga učili samostalno, mimo školskog program i literature, što pokazuje znatno veći interes od samo šturog osnovnog znanja.
“Ovaj pilot projekat se radi sa Srednjom elektrotehničkom školom ‘Vaso Aligrudić’ ali nadamo se da ćemo ovo moći proširiti na ostale stručne škole –u planu je recimo Nikšić, Bijelo Polje, Budva itd…”
Sa rukovoditeljicom sektora za obrazovanje u ICT Cortex-u obišli smo tri od sedam njihovih komapnija-škola: Alicorn, doMEn i Coins, gdje smo razgovarali i sa đacima na praksi, njihovim profesorima i mentorima na ovom projektu.
Vasilije Božarić bio je raspoložen i da nam praktično pokaže kako izgleda njihov rad. On je uvjeren da će u kreiranju aplikacije za web online biblioteku stići i do pete verzije iako su ovdje očekivanja da svi stignu do treće, što se takođe smatra uspjehom
https://www.youtube.com/watch?v=0jzgRuoDVjU
“Ovo je jedna izuzetna prilika koja nam je omogućena zahvaljući saradnji ICT Cortex-a i naše škole i prilika koja se ne propušta. Trudimo se kao i svi ostali timovi da pružimo naš maksimum i da naučimo najviše što možemo iz ovog iskustva. Rad na ovakvom projektu nije nešto što možemo da uradimo u školi i zato je ovo za nas jako vrijedno iskustvo za učenje”, kaže Vasilije koji na pitanje koliko je inovativnije ono na čemu ovdje rade od onoga što uče u školi odgovara:
“Problem je što u školi koliko god da je nov program i koliko god da su dobri profesori, mora da se prati plan koji je godinu, dvije ili nešto više star, a na ovaj način mi možemo da pratimo novije tehnologije. A kada ih pratimo onda i sami možemo da dođemo do tih najnovijih koje izlaze svaki dan”.
“U odnosu na ostale škole i fakultete mi smo dosta napredni, mogu čak reći jedni od najnaprednijih, ali je najveći problem što škola za đake prvog i drugog razreda ne može da zada neke kompleksne programske jezike. Tako da oni nam daju dobru osnovu, ali i neki nastavak na koji možemo da se nadograđujemo kasnije. Ipak najvažnije je da dobijemo osnov iz kojeg možemo da učimo druge programske jezike i druge tehnologije”.
Vasilijeve ambicije za budućnost su, da, kako kaže, vjerovatno bude programmer iako ga interesuje i inžinjerstvo. Dobio je stipendiju za IV razred u SAD –u i nada se da će tamo dobiti stipendiju i za fakultet, a onda će se vjeruje, baviti i softverskim inžinjeringom. Vasilije želi da ostane da živi i radi u Americi.
Član četvoročlane grupe u Alicorn-u je i Balša Maraš, koji bi takođe želio da dobije stipendiju za vani i takođe bi, ne krije, ukoliko bi mu se ukazala prilika, ostao tamo.
Balša za razliku od Vasilija nije od starta znao šta tačno želi da upiše. Kaže, da je njegova ambicija bila da bude automehaničar, kao što je to njegov otac, jer mu je tata bio idol kao dječaku, smjer je upisao više slučajno. Prvo se zapravo upisao na elektroniku, ali kada je shvato šta mu ovaj smjer nudi i koje puteve mu otvara, odlučio je da se prebaci na smjer za razvoj web i mobilnih aplikacija.
“Sabe u budućnosti vidim kako sjedim za kompjuterom i kucam kodove. Iskreno, volio bih i da nešto sam pokrenem. Vidjećemo!”
Njihova profesorica iz Srednje škole “Vaso Aligrudić” Marina Braletić, inače koordinator i jedan od autora obrazovnog programa koji im je omogućio ovakvu praksu, kaže da su od starta, kada su počeli da pišu novi curicculum imali ideju da uključe privredu što je više moguće u proces obrazovanja.
“Ovo je jedna izuzetno dobra prilika da se pomjermo sa mrtve tačke kada je u pitanju sinergija između obrazovanja i privrede i to ne samo u ovom sektoru. Jer zaista mislim da je posljednjih godina, kako je i glasila naša reklama ‘stručno – ključno’ i da se struka malo više forsira u odnosu na prethodnih, nešto više od desetak godina, kada je Gimnazija preovladavala kao favorizovani izbor za srednje obrazovanje”, kaže profesorica Braletić.
“Što se tiče učenika, moram istaći, budući je ovdje riječ o prvoj generaciji koja se obrazuje po ovom programu, da su oni ovu praksu i saradnju sa IT privredom spremno dočekali. Kad su upisali ovaj obrazovni program (prije tri godine, oni su sada u III razredu), djeca nijesu samo pohađali redovnu nastavu. U našoj školi se takođe organizovao i organizuje veliki broj radionica i postojalo je veliko interesovanje baš onih učenika (dva odjeljenja koja su uključena u realizaciju praktične nastave), tako da su prilično bili spremni za ovaj ozbiljan zadatak”.
Profesorica Braletić je posebno zadovoljna ozbiljnošću sa kojom je ICT Cortex istražio prednosti i mane školskog programa.
“Ono što je jako pohvalno i koristim ovu priliku da kažem, je upravo organizacija od strane ICT Cotex-a. Oni su detaljno i pažljivo ušli u sami obrazovni program – jer ni mi, niti oni nismo htjeli da ovo bude forma. Nismo htjeli da se ovo odradi pro forme već suštinski. Oni su prva generacija i sada su kada su u trećem razradu, mogu da kažem da smo bili zadovoljni što tada upisao veliki broj odličnih učenika i što je bilo je veliko intersovanje za ovaj smjer. Prvi put su upisana dva odjeljenja, a sada već upisujemo i tri odjeljenja za taj smjer”.
“U samom obrazovnom programu, postoji određeni broj časova praktične nastave, minimum 36 po godini, ali nama je bilo stalo i osmislili smo, odnosno iz ICT Cortex-a su osmisli da praksa bude konkretan rad, što negdje i učenicima predstavlja poseban izazov. Vasilije je najbolji primjer toga, jer je uporno, od samog starta, siguran da će oni da ostvare svih pet verzija, iako su naša očekivanja, i mi smo sasvim zadovoljni da to bude treća verzija, jer je to fanstastičan rezultat”.
Profesorica Marina Braletić, vjeruje da se ovaj uspješan prilot projekat može primjeniti na cijeloj teritoriji Crne Gore.
“Ja se iskreno nadam da ćemo mi biti dobar primjer i da će se ova praksa primijeniti i u ostalim školama u Crnoj Gori u kojima se novi obrazovni program realizuje. Nije to veliko broj. Najviše firmi je u Podgorici, ali ja sam savim sigurna da se to, u saradnji sa ICT Cortex-om može organizovati bilo gdje u Crnoj Gori, odnosno bilo kom drugom gradu”.
Najveće intersovanje osnovaca kada upisuju srednju školu je upravo za ovaj smjer- razvoj web i mobilnih aplikacija u njihovoj školi i to je, kaže Braletić, zaista dobro i nije iznenađenje.
“Sasvim je jasno da je to sektor koji napreduje i razvija se ogromnom brzinom i konstantno je njima samima dostupna informacija o vekom broju potrebnih kadrova u tom sektoru. Posebno je zadoljstvo što nam se prijavljuju upravo odlični učenici i vjerujem da će se tako nastaviti.”
Kad je riječ o ostalim smjerovima škola se trudi da i drugim učenicima koji su zainteresovani za programiranje organizuju što veći broj radionica na kojima se, kako se kaže, razvijaju “strašni projekti”. Iako ne postoji u obrazovnom programu- robotika je jedan od segmenta gdje su im učenici jako uspješni.
“Pravili su dronove, pravili su robote, idu na razna takmičenja, osvajaju skoro uvijek neku od nagrada. Tako da i elektrotehničari energetike i elektrotehničari elektronike imaju mogućnost, kroz radionice, da se edukuju iz oblasti programiranja”, sa ponosom ističe profesorica.
Jedan od mentora koji direktno radi sa grupom na razvijanju web aplikacije online biblioteke, jako je zadovoljan jer grupa “vrlo dobro napreduje”. Sve se radi i postiže po planu i programu, kako je to od samog početka zacrtano. Kako kaže, niti jednom do sada nijesu imali većih problema, koje nijesu mogli da riješe na licu mjesta ili uz neku blagu pomoć.
“Sve u svemu ova ekipa dobro radi, pokazali su i trud, pokazali su i želju da nauče neke stvari i mislim da i sami rezulati to pokazuju. Vjerujem da ćemo na samom prezentovanju uspjeti da završimo cijeli projekat koji je osmišljen i meni se čini da će ova grupa da pokaže odličan uspjeh, ne samo sad, već i u budućnosti ako ovim tempom nastave,” kaže Jovanović.
U kompaniji -školi Coins, pridružila nam se Danka Markuš, pomoćnica direktora Srednje elektrotehničke škole “Vaso Aligrudić” i kako kaže, njihova profesorica, na šta je posebno ponosna.
“Učenici koji pohađaju praksu koju im je omogućio ICT Cortex su prva generacija kojoj je omogućena takva praksa i koji se obrazuju po novom programu. Ti programi su zasnovani na ishodima i ključnim kompetencijima. Upravo taj novi obrazovni program im je omogućio obaveznu praksu kod poslodavca. Iz mog iskustva, kao uprave škole i kao profesorice, mogu da vam kažem da je ovo na nivou Crne Gore prva ozbiljna i organizovana praksa- odnosno sa imamo sistematičan plan i da znamo i prije nego što đake pošaljemo kod poslodavaca, šta će da rade od prvog dana- do sedme nedjelje – kao i što će biti rezultat toga. Borimo se, kako na nivou srednjih škola tako i cijele privrede da im omogućimo funkcionalna i praktična znanja. Oni trenutno rade sa alatima koje koriste i zaposleni u kompaniji, a oni su III razred srednje škole”.
Kako kaže Markuš, sami đaci u ovom trenutku možda još nijesu ni svjesni koliko je ovo značjano za njih- “oni to gledaju sa tačke da im je zanimljivo i da prati njihov stil života”.
A veliki je zapravo ulog u njihovu budućnost.
“Ovo su generacije koje jedan klik dijeli od tačne informacije. Koliko je za njih ovo značajno reći ću vam samo time, da će svaki učenik koji ispoštuje preporuke i zadatke od ICT Cortex-a biti u mogućnosti da dobije besplatno školovanje, da ne pričamo o zapošljavanju, jer to ide jedno uz drugo. Onda vam je jasno koliko je to značajno za učenike srednje škole, da izmjere svoje znanje i jasnije znaju šta im se pruža. Jako mi je drago da naši učenici i učenice mogu da upoznaju najperspektivniju poslovnu zajednicu, da vide ko su programeri i imaju jasnu predstavu o budućnosti”.
U sedam grupa raspoređenih na praksi u klasteru tj. kompanijama ICT Cortex-a, je po četiri člana, a od toga je, kako nam je rekla profesorica Markuš, šest srednjoškolki.
Tatjana Bečić jedna je od njih i kaže da se za ovaj smjer zainteresovala, zato što je nudio nešto novo što prethodno klasična škola nije nudila.
Vjeruje da u ovoj profesiji leži njena budućnost.
Jovan Popović je iz osnovne škole izašao kao ‘lučonoša’ –dakle sa najboljim ocjenama, danas jasno zna da želi da bude programer. Kaže da se vrlo brzo čim se malo zainteresovao “zaljubio “ u ovaj posao.
Njegov drug u grupi i iz razreda Petar Jovanović kaže:
“Praksa nam pomaže da bismo imali uvid u svijet programera i kako to rade profesionalci. I svi projekti na kojima smo do sada radili- bilo da je takmičenje ili praksa, to uglavnom nije bilo profesionalno, kao ovo. Ovdje imamo specifične zadatke i koristimo specifičan softver i učimo da koristimo i profesionalne alatke”.
I ova grupa kaže da, iako mentor i profesori od njih očekuju da postignu verziju tri, njihova namjera je, da do isteka roka, postignu i verziju pet.
Njihov mentor Stevan Čakčić inače i predavač na Univerzitetu UDG, takođe se nada će se ovaj, kako kaže, veoma uspješan model – koji izuzetno motiviše djecu i otvara im priliku da steknu ozbiljna znanja, nastaviti da se primjenjuje redovno i proširiti i na druge škole u Crnoj Gori.
“Ovdje ova djeca imaju priliku da uče najmoderije i najsavremenije tehnologije, dakle uče nešto što će im koristiti, za razliku od ranije gdje je sve bilo u domenu teorije. Sve ovo što će ovdje naučiti kroz ovaj projekat moći će sjutra praktično da primijene. Sam ovaj projekat je ozbiljan i složen, a oni su pokazali velko i interesovanje i želju da to odrade do kraja. Ovo je prilično izazovan i kvalitetan projekat, a oni imaju neophodno predznanje koje je više bilo teorijsko, a sada je prilika da ga praktično razviju”.
Pomoćnica direktora Srednje škole “Vaso Aligrudić”, Danka Markuš kaže da je ovo konačno i prilika koja omogućava da, umjesto da đaci idu vani da steknu dobro znanje i obrazaovanje, sada taj isti kvalitet, mogu da postignu i dobiju ovdje.
“Tu dosadašnju neusklađenost između obrazovnog sistema i potreba privrede, sada pokušavamo da prevaziđemo ovom metodom, i trudimo se da upravo kroz ovakvu praksu obezbijedimo djeci praktična znanja. Nadamo se takođe, da se ova generacije neće zaustaviti na ovome što im je obezbijedila škola, već da će im i država i sistem kroz dalje obrazovanje, kada upišu studije, omogućiti to bude jedna stepenica više ka njihovo sigurnoj budućnosti”.
Valentina Beg Deljanin na to dodaje da je riječ o uslovu svih uslova za stvaranje kvalitetnije ekonomske i privredne klime.
“Ovo jedan od preduvjeta za stvaranje pozitivne gospodarske klime, dakle to je snažno obrazovanja. Ovo je samo jedan od segmenata na kojima ICT Cotrex namjerava djelovati. Jedan od naših cljeva je sprječavanje ‘odliva mozgova’, što je upravo to što ste pitali i to se ne može postići samo iz jednog pravca, već iz više njih”.
ICT Cortex između ostalog radi na digitalnoj transformaciji, kao pomoć državi da se pokrenu reforme koje su nužne. Da se motiviraju kreatori javnih politika na bolje podsticaje u preduzetničkoj klimi, na generalno bolji eko sistem za privredu.
“Kao jedna i možda jedina od rastućih industrija u svijetu u ovom trenutku- IT je svakako nešto što ima perspektivu i to bi svakako trebalo biti od strateškog interesa za državu, što je već i prepoznato. A mi smo tu iz privatnog sektora kao neko ko je raspoložen za suradnju i već surađujemo sa institucijima u obrazovanju, pa i državom u kreiranju tih nekih novih programa. Već je jasno da je IT jedna horizonatalna grana privrede koja podržava sve ostale, ali naš je cilj da se iskristalizira i kao horizontalna i da se pojača i vertikalno – što znači da stvorimo uvjete da mladi ljudi koji školuju tu, koji su odavde, ostanu tu i dalje grade IT zajednicu. To je nešto što je i današnjica i budućnost. Mislim da uz potporu školstva i potporu države, kao i generalno volju sa strane privrede ima prostora za napredovanje” tvrdi Valentina Beg Deljanin.
RECONOMY je regionalni inkluzivni i zeleni program ekonomskog razvoja Švedske agencije za međunarodnu razvojnu saradnju (Sida), koji provodi HELVETAS Swiss Intercooperation u partnerstvu s Help — Hilfe zur Selbsthilfe u istočnoj Evropi, Južnom Kavkazu i Zapadnom Balkanu.
Biljana Jovićević
