08.04.2020
Smješteni u naseljima koja su odsječena od tekuće vode, sanitarnih uslova i pristupa zdravstvenim uslugama romske zajednice su posebno ranjive na COVID 19. Pomoći im je u inters svih, navodi se u istraživačkom tekstu BIRN-a, o romskoj populaciji, objavljnom u povodu 8. aprila Dana Roma, ali i pandemije koronavirusa koji je već odnio više od 82 000 života, a oboljelo je skoro million i po ljudi širom planete.
U odvojenom izveštaju Evropskog biroa za zaštitu okoline (EEB) navodi se da evropske romske zajednice često žive na zagađenim pustošima i nedostaje im tekuća voda ili sanitarni uslovi u njihovim domovima kao rezultat “ekološkog rasizma”.
Zemlje širom Evrope preduzele su blokadu pokušavajući zaustaviti širenje COVID-19, ograničavanjem kretanja, zatvaranjem škola i preduzeća te primjenom socijalne distance.
Ali ne žive svi ljudi u uslovima koji im omogućuju da slijede takva pravila.
Za stotine hiljada Roma u srednjoj i jugoistočnoj Europi, to je gotovo nemoguće, navode četiri autora BIRN-ove, analize.
Od Češke, Mađarske i Slovačke, do Bugarske, Rumunije, Kosova i Srbije, Romi su često ograničeni na kretanje u prenapučenim naseljima koja imaju ograničen pristup infrastrukturi, uključujući čistoj vodi, sanitarijama i kanalizaciji.
Njihovi su problemi posljednjih decenija zanemareni od strane vlada ovih zemlja, jer su vlasti zanemarile legalizovanje romskih naselja i pružanje osnovnih usluga u njima. Koronavirus sada prijeti strašnim posljedicema za stanovnike tih naselja i društvo u cjelini.
Ekonomski efekat na ugrožene Rome takođe će biti katastrofalan. Ciljana pomoć za romske zajednice nikada nije bila urgentnija, poručuje se.
Najevidentniji problem je nemogućnost socijalnog distanciranja kada toliko romskih porodica živi u sićušnim stanovima, s puno ljudi zatrpanih u jednu ili dvije sobe. Vani su ulice na kojima je takođe gužva sa malo ili nimalo otvorenih prostora.
Kao druga velika prepreka navodi se nemogućnost učenja kod kuće, kako se ovih dana praktikuje u većini svijeta.
Međutim, mnoge romske porodice nemaju interneta, računare ni struju. U međuvremenu, lokalni centri za obrazovanje ugroženih porodica su zatvoreni.
Učenici osnovnih škola u zemljama kao što su Sjeverna Makedonija i Srbija mogu imati koristi od predavanja na televiziji, koje su dostupnije. Ali čak i uz televizore i električnu energiju, takvo obrazovanje na daljinu teško je u prometnom jednosobnom stanu ili baraci.
Istovremeno, romski roditelji koji su i sami nepismeni, ne mogu pomoći svojoj djeci oko učenja od kuće. Možemo očekivati da će mnoga romska djeca izgubiti cijelu školsku godinu ili potpuno odustati od obrazovanja. Obrazovanje je jedna od najkritičnijih tačaka kada je u pitanju romska populacija, svugdje.
Mnogi Romi čaki i oni koji imaju neki mali privatan posao nijesu službeno registrovani, što ih isključuje iz moguće podrške koju vlade pružaju malim i srednjim preduzećima. Socijalna staranje u većini zemalja Zapadnog Balkana je ograničenog kapaciteta.
Treba se takođe sjetiti da mnoge romske porodice nemaju ni novca ni prostora za skladištenje hrane i proizvoda za čišćenje. Čak i ako bi mogli, kako roditelji da objasne gladnoj djeci da hrana u kući nije za danas, već za sljedeću sedmicu?
Svi navedeni podaci pokazuju hitnost pružanja pomoći romskim zajednicama – i ne samo radi pomoći Romima.
Ovo je virus koji ne diskriminiše. Ako pogodi siromašnija romska naselja, posljedice neće biti samo za ljude koji žive u njima. Vlasti bi se trebale pripremiti za dugoročne implikacije svega ovoga.
Istraživači BIRN-a ukazuju da bi posebno trebali napraviti plan da spriječe da Romi postanu “žrtveni jarci” u slučaju da stopa infekcije u mjestima sa velikim romskim zajednicama probije plafon.
Bilo da su motivisani glasinama ili samo običnim rasizmom, napadi na Rome su se događali po cijelom Zapadnom Balkanu i šire. Ne smije se zaboraviti da su decenijama dugom kolektivnim zanemarivanjem u svim društvima oni u daleko gorem polažaju nego bilo koja druga zajednica.
Život kod ili na deponijama smeća ili industrijskog otpada-ekološki rasizam
Zahvaljući upravo zanemarivanju oni već decenijama uglavnom žive i jedva preživljavaju na mjestima širenja zaraza, u blizini ili na deponijam smeća ili industrijskog i drugog otpada. O tome govori upravo objavljni izvještaj Evropskog biroa za zaštitu okoline koji je to otvoreno nazvao “ekološkim rasizmom”.
EEB- panevropska mreža zelenih nevladinih organizacija, utvrdila je da su romske zajednice često isključene iz osnovnih usluga, kao što su tekuća voda za piće, sanitarne usluge i odvoz smeća, dok često žive na ili u blizini nekih od najprljavijih mjesta u Evropi, kao što su deponije smeća ili kontaminirana industrijska zemljišta.
Oko 10 miliona Roma živi u Evropi, uključujući i 6 miiona u Evropskoj uniji.Dok je njihova socijalna isključenost prilično dobro dokumentovana, istraživači EEB su naveli da je uskraćivanje osnovnih usluga i njihova izloženost zagađenjima zanemarena.
Ova mreža zelenih NVO u saradnji sa istraživačima u centralnoj i istočnpoj Evropi, utvrdila je 32 slučaja “ekološkog rasizma” u pet evropskoih država: Mađarskoj, Bugarskoj,Rumuniji, Slovačkoj i Sjevernoj Makedoniji. Istraživači su se osvrnuli i na postojeći rad i životne uslove Roma u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori i na Kosovu.
Nepostojanje vode, sanitarija i odvoza smeća bili su problemi u više od polovine razmatranih slučajeva, poput u mjestu Stolipinovo u Bugarskoj, najvećeg romskog naselja u Evropi i dijela grada Plovdiva. Procjenjuje se da u okrugu živi oko 60.000 ljudi, ali mnogi su odsječeni od vodovodnih instalacija i sanitarnih usluga od ostatka Plovdiva- evropske prijestonice kulture 2019. godine.
U Mađarskoj je pristup javnom snadbjevanju vodom za neke romske zajednice bio isključen tokom ljetnih vrućina – odluka koja je u avgustu 2017. pogodila 800 ljudi u Gulacu i 1.500 stanovnika Hušartelepa. Sjeverni mađarski grad Ozd dobio je gotovo 5.5 miliona eura od Švajcarske za poboljšanje pružanja tekuće vode romskim zajednicama, ali istraživači kažu da mnogi nijesu imali koristi od ove šeme. Vlasti su, sa svopje strane, tvrdile da romska domaćinstva nijesu plaćala račune.
Prethodna istraživanjha su zaključila da samo oko 12 posto romskih zajednica ima funkcionalne toalete sa sanitarijama i mokrim čvorom.
Jedan živopisan primjer očajnih uslova u kojima se Romi mogu naći da žive, je Pata-Rat, na periferiji Cluj-Napoca na sjeverozapadu Rumunije, poznatom po gotičkoj arhitekturi i baroknim palatama.
Na Pata-Ratu oko 2000 Roma živi pokraj ili na odlagalištu otpada.
“Zastrašujuće je”, rekao je aktivista za prava Roma, Ciprian Nodis, koji je posjetio to mjesto nekoliko puta.
“To je slično onome što možete vidjeti u favelama Rio de Janeira. Ljudi žive u ekstremnom siromaštvu bez pristupa komunalnim uslugama, bez pristupa struji, vodi. Žive u improviziranim skloništima napravljenim od materijala koji se može reciklirati, a koji nađu na odlagalištu – kartona ili trulog drveta ili sličnih stvari. Većina njih radi na odlagalištu. “
Identifikovao je četiri odvojene romske zajednice koje žive u Pata-Ratu: prva grupa je došla šezdesetih, a najnoviji dolasci su iz 2013. kada su romski stanovnici Cluj-Napoca iseljeni iz centra grada. Najmanje srećna zajednica od njih ukupno četiri živi na samoj deponiji, gdje su vazduh, voda i tlo duboko zagađeni.
“Živi je pakao, posebno za djecu koja su tamo rođena. Loša je sreća roditi se u Pata-Ratu, “rekao je Nodis.
Ali Pata-Rat čak nije ni izuzetak.
Istražitelji su identifikovali još romskih zajednica koje žive pored odlagališta otpada u mjestu Fakulteta, u blizini Sofije. Na periferiji grada u Transilvaniji- Turde, romske porodice žive na nekadašnjem industrijskom mjestu zagađenom živom. Naravno da onda ne iznenađuje da su Romi u 32 studije slučaja bili osjetljivi na respiratorne i zarazne bolesti, incidente i depresiju.
U međuvremenu, romske zajednice koje ne žive na degradiranom zemljištu rizikuju deložaciju, i bez pravne su zaštite. Oko 100 Roma koji žive u Constanƫi u Rumuniji bilo je prinuđeno da se presele kako bi omogućili izgradnju odmarališta.
Patrizia Heidegger, jedna od autora izvještaja i direktor globalne politike i održivosti na EEB-u, rekla je da su navedena 32 slučaja o položaju Roma samo vrh ledenog brijega.
Uskraćivanje osnovnih usluga je uporno, uprkos tome što su se romske zajednice nastanjivale u istim selima i gradovima duži niz godina. Nepostojanje vode ili sanitarnih usluga nije zato što „dugo vremena ne žive u jednom mjestu. Zaista je riječ o potpunom zanemarivanju obalsti sa romskim stanovništvom. “
Problem je komplikovaniji i zato što se same romske zajednice često optužuju za zagađivanje i degradaciju zemljišta, rekla je.
„Oni se percipiraju kao problem zaštite okoline, a ne kao zajednice koje su nesrazmjerno pogođene izloženošću zagađenju ili nepružanjem usluga zaštite okoline, što onda dovodi do degradacije njihove sredine”, kaže Heidegger.
Romske zajednice suočene su sa ogromnim predrasudama, rekla je jedna od autora izvještaja, navodeći da “preovladavju stavovi poput ‘nije ih briga za čistu okolinu, nije ih briga gdje žive, rade na odlagalištima otpada pa žive tamo.’To su rasističke predrasude,“zaključuje.
Evropski biro za zaštitu okoline sada poziva vlasti i države članice EU da povećaju napore u zaštiti zdravlja, istovremeno ih pozivajući da prepoznaju razmjere problema.
„Moramo priznati da ekološki rasizam u Evropi postoji. To je prvi korak “, rekla je Patrzia Heidegger, prenosi britanski The Guardian.
Biljana Jovićević
Analize smo priredili u sklopu projekta Civilno društvo u akciji promocije i zaštite prava Roma i Egipćana u Crnoj Gori. Projekat finansira EU a realizuju ga Help i romska organizacija mladih Koračjete sa nama -Phiren Amenca.
