12.06 .2020
Elma Šahman ima 32-godine, živi u Bijelom Polju i već šest godina je asistent u nastavi za romsko-egipćansku (RE) djecu od prvog do četvrtog razreda u OŠ „Pavle Žižić“ u Njegnjevu.
Kaže da voli rad sa djecom, koju je u vrijeme epidemije koronavirusa i programa Ministarstva obrazovanja #učidoma redovno posjećivala, nosila im domaće zadatke i pomagala u radu od kuće. Naime sva RE nijesu, zbog materijalnog statusa svojih roditelja, mogla da se uključe u program online nastave, pa je Elma u novim okolnostima asistent u nastavi koji obilazi mališane i pridržavajući se mjera distinace, pomagala u učenju od kuće, i to od doma do doma svakog djeteta kojem je trebala pomoć pojedinačno.
Kao četvorogodišnjakinja Elma je sa svojom prodicom otišla u Njemačku i tamo ostala sve do završenog devetog razreda. Po povratku kući, u Bijelo Polje, suočila se sa problemom učenja jezika da bi mogla da nastavi srednjoškolsko obrazovanje. Uslijedile su komplikacije i prekid školovanja da bi se potom uz rad ponovo vratila obrazovanju.
„Sve to nije bilo lako i nekada mi je nedostajalo dosta toga, ali uvijek se nađe neko ko je spreman da ti pomogne. Što se tiče mene od početka sam imala podršku moje škole. Direktorica, Olivera Marković mi je velika podrška. Od starta mi je dala prave smjernice i bila otvorena za pomoć, a isto je i sa ostalima u školi. Takođe bih posebno još izdvojila profesoricu Gordanu Prebiračević Đurović koja mi je velika podrška i pomoć za nastavak mog školovanja i usavršavanja“.
Od početka je kaže imala dobro saradnju sa svima u školi „Pavle Žižić“, sa učiteljicama i pedagozima, svi su joj uvijek pomagali i bili podrška. Elma Šahman naglašava da se u posljednjih desetak godina dosta toga promijenilo u odnosu prema njenoj zajednici.
„Prije desetak i više godina nije bilo tako, RE populacija nije imala tu vrstu podrške koju imamo posljednjih godina kada je riječ o pristupu institucijima, obrazovanju i ostalom. Za mnoge pripadnike RE populacije nastavak obrazovanja, ukoliko je došlo do prekida u srednjoj školi, nije bio moguć bez plaćanja, za nas često velikih iznosa školarine, danas pak postoje različite vrste podrške sa raznih strana. Situacija se zaista mijenja na bolje“.
Kako Elma primjećuje institucionalno se dosta toga promijenilo, ali i dalje je važno da postoji što više ljudi koji su istinski zainteresovani za dobrobit romsko-egipćanske zajednice i da su spremni da rade sa njima i da im budu podrška.
„To je ona vrsta podrške koju ja imam kao što sam već rekla, ali takava podrška je potrebna svima, posebno bih rekla kada je riječ o napredovanju u obrazovanju, jer to je ključ svega. “
Elma Šahman sebi ne postavlja dugoročne ciljeve, već iz mnogo razloga, ide korak po korak, ali bi kaže voljela da nastavi da radi sa djecom.
„Ja bih voljela da nastavim rad sa djecom, zato što je pomažući im svakodnevno veliko zadovoljstvo gledati kako napreduju. To je zaista velika radost, posebno kad vidiš da tvoj narod, tvoji mali sunarodnici napreduju korak po korak, a ti s tu da im pomogneš na tom putu. Veliko mi je zadovoljstvo vidijeti da svakoga dana sve veći broj RE djece ide u školu i da se sve ne zavaršava samo na osnovoj školi“.
Mnogo toga se mijenja i u pogledu redovnosti pohađanja škole i u pogledu sticanja znanja koje će se jednog dana valorizovati, što je posebno važno.
„Jer polagano postaje jasno da RE populacija i mlade generacije mogu i moraju mnogo više. Za razliku od ranije, sada se radi na tome, ne samo da se formalno dobije papir da su završili školu, već da se zaista nešto nauči na svakom koraku. Prethodno je bila, i to ne rijetka pojava, da romska djeca i kada idu u školu i završe je, osnovnu recimo, suštinski ne nauče ponekad čak ni osnovno – da čitaju i pišu kako treba, što ih je naravno nakon toga onemogućavalo, uz ostale probleme, da nastave školovanje ili da dobiju bilo kakav drugi posao osim u komunalnom i slično. Dakle sada se i to mijenja. Prioritet je naravno da sva romska djeca budu upisana i idu u vrtić pa potom u školu, ali sada je imerativ i da zaista nešto nauče i ostvare rezulatat što će im olakšati i nastavak obrazovanja i bolji posao“ .
Bijelo Polje ima dva naselja u kojima živi romsko-egipćanska populacija, to su Rakonje i Strojtanica. Prema riječima Elme Šahman, koja je dakle već šest godina asistent u nastavi za djecu od prvog do četvrtog razreda, sada većinski pripadanici RE zajednice šalju djecu u školu, u Rakonjama svi, dok manji dio zajednice iz Strojtanice, kako kaže, iz zaista loših materijalnih razloga, nije u mogućnosti da ih redovno šalju jer ne mogu da obezbijede prevoz do škole.
Roditelji, naročito zbog postojanja asistenata u nastavi za romsku djecu, sa mnogo više entuzijazama šalju djecu u školu nego ranije.
„Roditelji imaju povjerenja da ćemo biti tu da pomognemo djeci u svakom trenutku da savladaju prepreke sa kojima bi se mogli suočiti, kako zbog eventualne jezičke barijere tako i drugih razloga, poput problema sa drugom djecom i slično. Ja sam sa moje strane takođe otvorena za saradnju. Dešava mi se da me roditelji nazovu i kažu da neće stići da spreme djecu za školu i onda me zamole da ja pođem za njih. Isto je i sa djecom koja imaju slobodu da me zovu čim imaju problem. Nije mi teško zaista, uspostavili smo odnos povjerenja i vidi se napredak. Prevoz je pak veliki problem za dolazak dijela romskih đaka u školu. Bilo je priča da će potražiti neko trajno rješenje za prevoz, ali evo još čekamo, a vrijeme prolazi“, kaže Elma.
Na osnovu svog ličnog iskustva ona kaže da je insitut asistenta u nastavi za RE djecu zaista važan i neophodan i da daje dobre rezultate. Problem je, u njenom slučaju, što je sadašnjim zakonom predviđeno da asistent u nastavi bude na budžetu ministarstva obrazovanja ukoliko ispunjava normu da ima 70 učenika kojima asistira, što Elma nema, pa se njen dosadašnji rad finansira iz različitih projekata.
U nekim crnogorskim školama i opštinama asistenti u nastavi su integralni dio obrazovnog sistema. Ona se nada će se i ta praksa promijeniti, odnosno norma o broju djece smanjiti, i da će i ona i njene kolege koje predano rade na inkluziji romsko-egipćanske djece, rasterećenije nastaviti svoj važan posao.
Portret Elme Šahman radimo u okviru projekta “Civilno društvo u akciji promocije i zaštite prava Roma i Egipćana u Crnoj Gori”, u okviru kojeg promovišemo ženske uzore. Projekat finansira EU, a realizuju ga Help i romska organizacija mladih Koračajte sa nama -Phiren Amenca.